Pepelnica, oidium, lug (Uncinula necator) - mjere suzbijanja

Pepelnica, oidium, lug (Uncinula necator) - mjere suzbijanja


Sredstva na osnovi sumpora:

Preparat Koncentracija [%] Napomena
COSAVET DF
0,30 – 0,40 kontaktno djelovanje

Ostala sredstva:
Preparat Koncentracija [%] Napomena
DOMARK 40 ME
0,075 sistemično djelovanje
SYSTHANE 12 E
0,025 sistemično djelovanje
SABITHANE
0,03-0,035 sistemično i kontaktno djelovanje
KARATHANE GOLD 350 EC
0,05 – 0,06 kontaktno djelovanje
CRYSTAL
0,02 kontaktno i lokalsistemično djelovanje


CJELOVITA ZAŠTITA OD PEPELNICE U VINOGRADU

• Korištenje eradikanata – čistača (KARATHANE GOLD 350 EC) koji uništavaju micelij u pupu i na rozgvi na početku i kraju sezone
• Korištenje kvalitetnih kurativnih preparata za kontrolu primarnih infekcija u prvom dijelu sezone (SYSTHANE 12 E, DOMARK 40 ME)
• Korištenje kombiniranih pripravaka (SABITHANE) u vrijeme najveće opasnosti od pepelnice da se spriječi otpornost bolesti na triazole i često korištene preparate
• Korištenje visokokvalitetnog sumpornog preparata (COSAVET DF) u kombinaciji sa sistemicima, kako bi im se pojačalo djelovanje i spriječila pojava rezistentnosti
• Uvođenje novih djelatnih tvari – kinolina (CRYSTAL) specifičnog djelovanja na pepelnicu – CRYSTAL ima jedinstveno djelovanje na pepelnicu, dobro se miješa sa svim fungicidima u zaštiti vinograda i naročito je pogodan za korištenje na problematičnim, strmim i terasastim položajima, te na sortama naročito osjetljivim na pepelnicu

Pepelnica vinove loze, oidium (Uncinula necator)

Pepelnica vinove loze, oidium (Uncinula necator)



Opis:

Pepelnica (oidium) se javlja na svim zelenim dijelovima vinove loze, na kojima se stvara sivo pepeljasta prevlaka - zbog čega je i dobila ime pepelnica. Na lišću se ova prevlaka javlja i s lica i s naličja. Napadnuto mlado lišće se deformira, a često i suši. Najveću opasnost pepelnica predstavlja za grožđe koje biva zaraženo od zametanja pa do šaranja. Mlade bobice se u cijelosti pokrivaju sivopepeljastom prevlakom, smežuraju se i suše. Kod kasnijih zaraza bobice često pucaju, što je jedan od glavnih simptoma za pepelnicu. Obično veći dio grozda ili cijeli grozd obolijeva od pepelnice zahvaljujući brzom širenju površinskog parazita.


Štetnost:

Pepelnica (oidium) je američkog porijekla. Zapažena prvi put u Engleskoj 1845. godine, brzo se raširila u Evropi, da bi već 1850. zahvatila sva vinogorja Sredozemlja, a potom i Afrike i Australije, onemogućavajući praktično, u prvo vrijeme, proizvodnju grožđa. Pepelnica je i danas u mnogim vinogradarskim rajonima, naročito toplih krajeva, vrlo ozbiljna bolest, često opasnija od peronospore.

Biologija:

Sivopepeljastu prevlaku čini površinski splet micelije, na kome se razvio konidijski stadij opisan kao Oidium Tuckeri. Konidije vrše sekundarne zaraze u toku čitave vegetacije vinove loze. U drugoj polovini ljeta i početkom jeseni u pepeljastoj se prevlaci razvijaju loptasta tjelešca crne boje - peritecije, koje predstavljaju organe za prezimljivanje. Peritecije u toku proljeća, za vrijeme kiše, pucaju. Iz njih se oslobađaju askusi i askospore, koje stvaraju primarne zaraze. Micelija razvijena iz askospora daje prvu generaciju konidija i tako se dalje odvija razvojni ciklus parazitne gljive. U toku ljeta neki ogranci micelije prodiru u unutrašnjost pojedinih pupoljaka i tu prezime.
Za klijanje konidija nije potrebna voda, čak ni veća relativna vlažnost zraka. Otuda pojava da se pepelnica širi i za sušnih ljetnih perioda. Međutim, ukoliko je vlažnost zraka veća i temperatura povoljna, utoliko će se pepelnica intenzivnije razvijati. Inače razvoj parazita je moguć na temperaturama između 5 i 35°C, sa optimumom oko 26°C.

Mjere suzbijanja:

Za suzbijanje pepelnice koristi se elementarni sumpor i neki sumporni spojevi - kao klasična sredstva te fungicidi na osnovi meptildinokapa, sistemični fungicidi i kombinirani preparati koji suzbijaju i peronosporu i pepelnicu. Sumpor u prahu služi za zaprašivanje, dok se koloidalni sumpor i neki drugi preparati sumpora koriste za prskanje, bilo da se dodaju bordoškoj juhi, u cilju istovremenog suzbijanja peronospore i pepelnice, bilo da se upotrebljavaju sami kao suspenzija u vodi. Aktivnost sumpora je utoliko veća ukoliko je vrijeme suše i toplije.

Crna pjegavost vinove loze

Crna pjegavost vinove loze - ekskorioza (Phomopsis viticola)

Pripravci za preventivno suzbijanje i zaustavljanje razvoja piknida i spora:
1. Prije kretanja pupova: (u mirovanju)
Preparat Koncentracija [%]
NEORAM WG
0,5-0,6%

2. Od otvaranja pupa (pojave listića) do pred cvatnju (jedan do dva tretmana):
Preparat Koncentracija [%]
NEORAM WG
0,2-0,3%
DITHANE DG NeoTec
0,2-0,25%
DITHANE M-45
0,2-0,25%
ALONSO
0,4%
FANTIC F
0,2-0,25%

3. Neposredno pred cvatnju i po završetku cvatnje:
Preparat Koncentracija [%]
ALONSO
0,4%
FANTIC M
0,2-0,25%
FANTIC F
0,2-0,25%

4. Pred zatvaranje grozda:
Preparat Koncentracija [%]
GALBEN C
0,4-0,5%

Napomene:
• Svaki od navedenih pripravaka suzbija (preventivno ili kurativno) i plamenjaču vinove loze.
• Pri prskanju treba kvalitetno "pokriti" i mladice-rozgvu (zbog zaustavljanja razvoja spora u tkivu).
• Prskati sve do polovice kolovoza-paziti na karencu.
• Ovaj program prskanja svodi pojavu crne pjegavosti kroz 2-3 godine na podnošljivu mjeru.

Crna pjegavost vinove loze (Phomopsis viticola)

Simptomi oboljenja jednaki su onima iz drugih zemalja (SAD, Kanada. Zapadna Evropa) gdje je ta bolest bila puno ranije zapažena i proučavana. Uzročnik bolesti napada sve zelene dijelove loze - mladice, izboje, vitice, listove, peteljke listova, grozdova i bobica, bobice. Zelene mladice pokazuju (najranije u mjesecu lipnju) najprije malene, kasnije veće i izdužene pjege smeđe do crne boje, koje kasnije puknu i na tim mjestima nastaju "rane". Tkivo mladice u ovoj fazi stvara obrambenu reakciju-stvaranje plutastog staničja. Time je micelij odvojen od tkiva mladice sve do jeseni. U jesen tkivo odrveni, izgubi se sposobnost mladice da stvara plutasto staničje. pa gljiva može nastaviti svoj razvoj i ulazi dublje pod koru.


U pravilu bolest napada samo sedam donjih internodija mladih izboja, rijetko kada više. Tijekom ljetnih mjeseci napadnuti listovi i peteljke posmeđe i osuše se. U jesen, a naročito u zimskim mjesecima, bolesni jednogodišnji izboji poprime sivu do bjelkastu boju i prevučeni su sitnim crnim točkicama (piknidijama).

Štetnost:

Crna pjegavost (Ekskorioza) vinove loze nije nova bolest, ali se smatra jednom od najtežih. U početku se mislilo da je ona prostorno ograničena na vinovu lozu zasađenu u kotlinama ili na obalama rijeka, međutim, od 1945. godine ona se nije prestala širiti i pojačavati. Sada se susreće svuda pa čak i na bujnoj vinovoj lozi. Posljedice koje ostavlja na berbu i rezidbu, kao i novi način suzbijanja koji se preporučuje, počevši od tretiranja u fenofazi kretanja vinove loze, ponovno stavlja ovu bolest na prvo mjesto zanimanja vinogradara.

Biologija:

Crna pjegavost vinove loze je jedna ili više gljivica, a po nekim istraživanjima pokazuje se da je crna pjegavost bolest koja skoro uvijek čini velike štete. Gljivica se održava istovremeno u formi piknida, sitnih crnih točkica koje se javljaju po kori na dnu suhih mladica i u obliku micelija koje se nalaze u unutrašnjosti pupova pri dnu mladica. Piknidi se razvijaju, vrlo rano u proljeće, za vrijeme kišnog razdoblja i oslobađaju konidije koje sadrže spore. Kiša rastvara te želatinaste končiće, oslobađa i rasijava spore koje klijanjem prouzrokuju proljetnu zarazu i zarazu početkom ljeta. Razdoblje oslobađanja konidija je uglavnom vrlo dugo, tako su neka istraživanja pokazala kontrolom nakon svake kiše da su se piknospore formirale za dva mjeseca, a u slijedećem istraživanju za pet mjeseci. Unutarnji miceliji, čije se postojanje ne može otkriti prostim okom već samo elektronskim mikroskopom, razvijaju i formiraju u jesen i zimu nove piknide koji će prouzročiti bolest iduće godine.

Spriječiti zarazu

Bolest se često javlja već u rasadnicima, pa treba biti oprezan prilikom odabiranja plemki, jer je već to jedan od načina da se pojava bolesti spriječi. Isto tako od crne pjegavosti znatno manje oboli loza koja je ujednačeno opskrbljena hranjivima. Kad se jednom bolest pojavi u vinogradu, vrlo teško ju je odstraniti, jer su mjere suzbijanja vrlo složene. U vinogradima u kojima postoji zaraza, potrebno je obaviti zimsko prskanje s jednim od fungicida na osnovi bakra (NEORAM WG). To prskanje treba obaviti neposredno pred kretanje vegetacije. Nakon toga preporučuju se još dva prskanja - u početku vegetacije nekim od organskih fungicida protiv peronospore (ALONSO – 0.3%, DITHANE M-45 – 0.25%, MANKONOR 80 WP - 0.25%). Prvo tretiranje treba se provesti čim izboji dostignu 1 cm dužine, a drugo deset do četrnaest dana poslije, ovisno o oborinama. Pri prskanju je važno da tekućina prodre što dublje u unutrašnjost čokota, gdje se na prošlogodišnjoj rozgvi nalaze plodišta (piknide) i spore (konidije). Isto tako važno je prilikom rezidbe paziti da se ostave samo potpuno zdravi lucnjevi i reznice tj., oni koji pokazuju zdravu, normalnu boju kore. Izboje koji imaju promijenjenu boju kore treba odrezati i spaliti. Staru koru (liko) na staroj rozgvi ili panju treba skinuti, jer se gljiva i u njoj zadržava. Odrezanu rozgvu treba odnijeti iz vinograda i zapaliti.

Što više "bakra"

U jako zaraženim vinogradima nakon cvatnje preferirati što više sredstava na bazi bakra ili folpeta (NEORAM WG, ALONSO, FANTIC F), FOLPAN 80 WDG.

Za vrijeme vegetacije, gljive Phomopsis viticola ne ulazi duboko u tkivo, već ostaje na površini zelene mladice. Na najdonjim koljencima zapaženo plavo-smeđe pruge. Oko koljenaca mladica ne potjera, dok potjeralo lišće "kovča" (ondulira) ali se ne suši. Zbog Phomopsisa koji se nalazi na prošlogodišnjoj rozgvi "cvjetići propadaju" (piknide vrše zarazu cvjetića). Budući da sanacija zaraženih vinograda Fomopsisom dugo traje potrebno je do cvatnje obično provesti 3-4 dopunska prskanja. Vinske i stolne sorte (Europske loze) razlikuju se više ili manje u otpornosti na crnu pjegavost. Od stolnih sorata najviše je osjetljiv Kardinal i Afus Ali, a od vinskih sorata Rizvanac i Žilavka.

Bolesti vinove loze

Bolesti vinove loze

U narednim tekstovima nevedene su bolesti koje se javljaju kod vinove loze. Bolesti koje su opisane su najcesce prisutne na nasim prostorima. Dalje ce biti prikazani i postupci kao i sredstva koja se upotrebljavaju protiv njih.

Djelovanje pesticida

Djelovanje pesticida

Dišno (fumigantno) - preko sustava za disanje

Dodirno (kontaktno) - preko dodira sa sredstvom

Želučano (digestivno) - preko sustava za probavu

Sistemično - preko sokova biljke ili tjelesne tekućine

Translokacijsko - djeluje u svim organima jednako bez obzira na mjesto ulaska

Depresivno - izaziva klonulost i zastoj u rastu

Utrošak vode

Utrošak vode

u vinogradarstvu - 1000 l/ha

u voćarstvu - 1500 - 2000 l/ha

kod prskanja pojedinačnih stabala ili gdje je u voćnjaku različita veličina stabla i krošnje, količina vode se računa po iskustvu, a kreće se za:

niska stabla 1-3 l
srednja stabla 3 -10 l
visoka stabla 10 - 20 l

ratarstvu ovisno o visini kulture upotrebljava se od 200 - 400l vode po hektaru

ako se koristi vinogradarska bakrena prskalica troši se oko 1000 l/ha ako se primjenjuju kontaktni herbicidi koristi se 400 - 600 l/ha