Sunčana palež i kisela trulež grožđa!

Sunčana palež i kisela trulež grožđa!

U razdoblju od 13. do 21. lipnja o.g. upućivali smo preporuke za drugu zaštitu vinograda nakon cvatnje, a između 29. lipnja do 6. srpnja o.g. upozoravali smo na potrebe treće zaštite vinove loze nakon cvatnje. U tim smo preporukama međimurske vinare savjetovali na važnost kvalitetne zaštite vinograda protiv plamenjače ili peronospore (Plasmopara viticola), pepelnice (Uncinula necator), druge generacije gusjenica pepeljastog grožđanog moljca (Lobesia botrana), kisele truleži (Acetobacter spp. i dr.) i sive plijesni grožđa (Botrytis cinerea)! Premda je u svibnju na većini lokaliteta u vinogorju palo 80-tak mm oborina, tijekom lipnja 50-ak mm kiše, a tijekom prve polovice srpnja još novih 50-ak mm, u poljskom je pokusu poljoprivredno-savjetodavne službe na netretiranom trsju sorte Moslavac dana 9. srpnja o.g. zaraza lišća peronosporom ili plamenjačom bila samo 15-ak %, a zaraza grožđa pepelnicom oko 25 %. Jedan od važnijih razloga slabije ovogodišnje pojave plamenjače ili peronospore loze je vrlo suhi mjesec travanj, kada je palo samo 2-3 mm oborina, a prosječna je mjesečna temperatura bila veća +30C od mnogogodišnjih prosjeka za taj dio godine. U takvim je uvjetima dozrijevanja zimskog prezimljujućeg potencijala peronospore na otpalom lišću bilo vrlo otežano, pa su primarne zaraze tijekom svibnja bile vrlo slabe! Također vrlo vruće razdoblje od 18. do 22. lipnja o.g. uništilo je sekundarni potencijal peronospore na lišću (“bijelu prevlaku” na donjoj strani “uljnih mrlja”), pa većih šteta u vinogorju nije bilo. Razloge slabije ovogodišnje pojave pepelnice grožđa do sredine srpnja objašnjavamo vrlo jakim propadanjem zimskih plodišta (tzv. kleistotecija) pepelnice u razdoblju rujan-listopad-studeni 2006. godine! Naime, tog je razdoblja protekle godine uočeno brojno formiranje plodišta pepelnice na lišću loze (naročito na sortama moslavac, štajerska belina i frankovka na lokalitetu Vučetinec), ali je neobično toplo i suho razdoblje poticalo aktivni razvoj hiperparazitacije i propadanja plodišta pepelnice od gljive biološkog antagonista pepelnice loze Ampelomyces quisqualis! Stoga su primarne zaraze pepelnicom tijekom svibnja bile vrlo male, a poznato ja da u Međimurju pepelnica loze u pupovima prezimi u vrlo skromnim omjerima. Nakon 9. srpnja o.g. bilježimo slabiji let, odnosno prestanak druge generacije pepeljastog grožđanog moljca, naročito na lokalitetima Sv.Urban i Trnovčak. Od 15. srpnja o.g. bilježimo najviše dnevne temperature zraka veće od 32ºC, a posljednjih dana takve vrijednosti prelaze 35ºC. U naredna 2-3 dana meteorolozi najavljuju još porast vrijednosti najviših temperatura zraka čak do 39º ili 40ºC. Na temperaturama većim od 34ºC prestaje naknadno umnažanje peronospore ili plamenjače i pepelnice grožđa, pa smatramo da u Međimurskom vinogorju više nema opasnosti zbog veće štetnosti od spomenute dvije bolesti na urodu grožđa. Naprotiv, u takvim uvjetima raste opasnost od sunčanih opekotina na grožđu, naročito u vinogradima gdje je smjer redova istok-zapad i na osjetljivim sortama, npr. Rajnski rizling, Muškat žuti, Rizvanac i dr. Sunčanu palež i posljedice štetne koncentracije ozona ublažujemo višekratnom primjenom biljnih fizioloških biostimulatora: Drin (0,05 %) ili Poly-Amin (0,1 %) i dr.!

Prema fenološkim razvojnim stadijima vinova loza je značajno naprednija nego ranijih sezona. Naime, od početka ovogodišnjeg travnja do sredine srpnja zbroj ili suma prosječnih dnevnih temperatura iznad 100C prelazi vrijednost 8300, pa sredinom zadnje dekade srpnja očekujemo intenzivne promjene boje bobica u sorte Pinot sivi (mekšanje ili “šara” bobica)!
Stoga vinogradarima koji su obavili potrebne mjere druge i treće zaštite vinograda nakon cvatnje prema uputama županijske Prognozne službe za zaštitu bilja ne preporučujemo tijekom ovotjednih vrućina obavljati mjere kemijske zaštite vinograda, odnosno između treće i četvrte zaštite nakon cvatnje je moguć veći razmak između tretiranja 20-25 dana! Smatramo da u narednom razdoblju možemo očekivati pojavu kisele truleži grožđa, naročito na sortama ranije epohe dozrijevanja i zbijenih grozdova, npr. pinot sivi, pinot crni, traminac, sauvignon i sl.! Takva je opasnost naročito naglašena u vinogradima gdje je kemijski suzbijana prva ili cvjetna generacija pepeljastog grožđanog moljca krajem svibnja ili početkom lipnja o.g., pa su grozdovi zbog prevelikog broja bobica zbijeni već sredinom srpnja! Ali, ipak je presudan čimbenik za jaču pojavu kisele truleži grožđa veći broj kišnih dana tijekom mjeseca kolovoza!

Dakle, meteorološki uvjeti tijekom kolovoza (više od 100 mm kiše), relativno visoki sadržaj šećera u grožđu, pucanje boba, množenje vinskih mušica, moguća pojava ličinki III. pokoljenja pepeljastog grožđanog moljca i primjena specifičnih fungicida za suzbijanje sive plijesni (botritisa) pogoduju mogućoj jačoj pojavi i razvoju tzv. kisele truleži grožđa. Kako se radi o izuzetno opasnoj bolesti koja može izazvati octikavost vina, takvo grožđe se ne preporučuje se vinificirati. Vinogradari najčešće sve oblike truleži grožđa poistovjećuju s uzročnikom sive plijesni (Botrytis cinerea), pa je prepoznavanje ovih bitno različitih patoloških poremećaja tijekom berbe 2007. godine naročito važno.

Prof. Kišpatić (1992.) opisuje pored sive plijesni još tzv. zelenu plijesan grožđa, bijelu trulež (u Dalmaciji), crnu trulež (na otoku Krku), te najavljuje moguću pojavu tzv. bakterijske truleži grožđa uz vrlo štetno octeno vrenje mošta. Uvođenjem posebnih pripravaka usmjerenih isključivo za suzbijanje sive plijesni grožđa (npr. Ronilan, Kidan, Sumilex i sl.) u zemljama zapadne i srednje Europe, krajem osamdesetih godina proteklog milenija, sve veći problem postaje tzv. kisela trulež”. U Hrvatskoj prof. Cvjetković (1996.) prvi stručnu javnost upozorava na pojavu, štetnost i posljedice ove bolesti. Na području Međimurskog vinogorja se krajem kolovoza-početkom rujna 2002. godine, pored sive plijesni (botritisa) počela jače razvijati kisela trulež grožđa. Za razliku od sive plijesni ili botritisa koji može napasti i zelene bobice, kisela trulež se javlja samo na bobicama u sazrijevanju. Osjetljivost na kiselu trulež počinje nakon promjene boje boba, a najčešće kada sadržaj šećera u grožđanom soku prelazi 12 %. Među najosjetljivije sorte se ubrajaju se: pinot sivi, pinot bijeli, pinot crni, chardonnay, sauvignon, graševina, muškat žuti i dr. Kod sorata kompaktnih grozdova bolest je češća jer kod povećanja volumena boba dolazi do njihovog međusobnog potiskivanja, pri čemu se stisnu, zdrobe i odvajaju od peteljkovine. Zaraza je također vrlo laka u sorata tanke pokožice na bobama koje se nakon obilnih počinju naglo povećavati, makar grozdovi bili rahli. Kisela trulež se širi s oboljelih boba na zdrave koje ih dodiruju! Za razvoj kisele truleži je neophodno što više kišnih dana i visoka vlažnost zraka (90-100 %). Prisutnost vinskih mušica (Drosophyla spp.) u svim fazama kisele truleži upućuje na činjenicu da ovaj insekt ima veliki utjecaj na širenje ove bolesti. Ona je “vektor” ili prenositelj kvasaca. U Italiji je potvrđeno da vinske mušice izravno utječu na širenje kisele truleži, pa se ova vrsta čak usmjereno suzbija u vinogradu. Iz probavnih organa Drosophyla-e je izolirano 17 vrsta kvasaca. Mjesto grozda na kojem se javljaju prvi znakovi kisele truleži uvijek je povezano s mikro-oštećenjima pokožice bilo koje vrste. Često se kisela trulež razvija a grozdovima napadnutim pepelnicom! Oštećene bobice kiselom truleži imaju prodoran miris po octu, po čemu je bolest dobila ime. Miris se osjeća blizu trsja koji nose napadnute grozdove. Poznato je da octikavost predstavlja jednu od najopasnijih bolesti vina. Bobe bijelih ili crnih sorata poprimaju svijetlosmeđu ili kestenjastu boju različitih nijansi (vidi fotografije). U početku se takve bobe teško razlikuju od gnjiloće koju uzrokuje botritis. Do promjene boje obično prvo dolazi uz peteljkovinu. Pokožica postepeno postaje sve tanja i propusna (zbog maceracije štetnim kvascima i bakterijama), pa zaražene bobice gube tekućinu koja se cijedi po zdravom dijelu grozda. Na kraju pokožica postaje toliko tanka da pukne pod teretom grožđanog soka. Tada bobe ostaju prazne, vlažne, zadržavaju kestenjasto-smeđu boju, s jednom većom perforacijom na donjoj strani. Zbog soka koji se cijedi po grozdu, a bobe su vlažne, ljepljive i sjajne. Oštećene bobe, kao i sok u njima, imaju prodoran miris po octu. U tom se stadiju kisela trulež lako prepoznaje i razlikuje od botritisa.

Kiselu trulež grožđa prema talijanskim podacima uzrokuju različita gljivice ili kvasci (npr. Kloeckera apiculata, Saccharomycopsis vini, Hanseniaspora uvarum, Metschnikowa pulcherrima, Candida spp.), te bakterije roda Acetobacter, Gluconobacter i Bacillus. Sekundarno se razvijaju Alternaria, Aspergillus, Cladosporium, Mucor, Penicillium i Rhizopus. U Hrvatskoj su nakon tuče determinirane također različite vrste kao uzročnici truleži grožđa: Penicillium glaucum, Monilinia fructigena, Alternaria alternata, Trichotecium roseum, Rhizopus nigricans, Epicoccum purpurescens i dr., ali je najvažnija svakako Botrytis cinerea. Kako kiselu trulež uzrokuje veći broj štetnih kvasaca i bakterija, a javlja se nakon promjene boja bobica pri sadržaju šećera većem od 12 %, nemoguće ih je kurativno suzbijati fungicidima zbog njihova štetnog utjecaja na vrenje mošta. Botriticidi kratke karence za kontrolu sive plijesni (npr. Mythos, Switch, Teldor, Cantus) ne suzbijaju uzročnike kisele truleži. Najbolji učinak na kiselu trulež daju preventivno bakreni fungicidi, a njihova karenca za vinske sorte grožđa iznosi 35 dana.