Sistemični fungicidi u zaštiti loze

Sistemični fungicidi u zaštiti loze

Često nas čitatelji pitaju o zaštiti, a uz ostalo, i o razlikama u načinu djelovanja kontaktnih (protektivnih) i sistemičnih (kurativnih) fungicida te o njihovu idealnu mjestu u programu zaštite vinove loze kroz fenofaze razvitka. Osnovna je razlika između tih dviju skupina u tome što sistemični fungicidi, nakon primjene, ulaze u biljku i prekidaju već započeti razvitak bolesti unutar zaraženih organa, a kontaktni fungicidi ne ulaze u biljku već čine zaštitni sloj na biljnoj površini sprečavajući bolesti (infekciju). Sistemični fungicidi djeluju kurativno (terapeutski) liječe bolest, a za razliku od njih kontaktni djeluju preventivno (onemogućuju bolest). Sistemični fungicidi u praksi manje ovise o pravodobnoj primjeni, nisu podložni ispiranju ni utjecaju sunčeva svjetla, a djelomično se premještaju i u novoizrasle izboje. Stoga se rabe u većim vremenskim razmacima. Pružaju sigurnu zaštitu i pri lošijoj primjeni (lošijoj pokrovnosti). Međutim, sistemični fungicidi uzrokuju otpornost parazitskih gljivica, pa se primjenjuju 2-3 puta tijekom vegetacije. Radi usporavanja razvitka otpornosti patogena, sistemične fungicide proizvođači najčešće formuliraju kao kombinirane sistemično-kontaktne pripravke, čime se ujedno postiže dvostruk učinak na gljivice uzročnike bolesti. Sistemični se fungicidi prema načinu "kretanja" u biljci dijele na lokosistemične i sistemične u užem smislu. Lokosistemični fungicidi u tretiranoj biljci djeluju na mjestu primjene prodiru u organe ili dijelove organa koji su s primijenjenim fungicidom došli u kontakt. Zapravo, lokosistemici nisu sistemici u pravom smislu riječi jer se ne translociraju kroz cijelu biljku već samo na mjestu kontakta "dubinski". Taj tip fungicida najčešće se rabi u suzbijanju uzročnika krastavosti jabuke i kruške, jer gljivica pri infekciji ne prodire duboko u tkivo nego se širi subkutikularno (između kutikule i epiderme). Sistemične fungicide u užem smislu biljka nakon primjene upije (apsorbira) i dalje ih translocira kroz netretirane biljne organe koji transpiriraju (imaju funkcionalne puči). Tipični su predstavnici FANTIC F, FANTIC M, GALBEN C. Funkcionalne puči nemaju jako mladi listići (npr. vinove loze) pa je u toj ranoj fenofazi opravdana primjena kontaktnih (preventivnih) fungicida. U praksi se često rabe sistemici koji mijenjajući metabolizam stanice domaćina povisuju mehaničku ili biokemijsku otpornost na gljivicu uzročnika bolesti npr. ALONSO.


Pravila u zaštiti vinove loze

Od fenofaze pojave listića do pred cvatnju (D-G) rabe se KONTAKTNI pripravci (slabija bujnost vinove loze dopušta kvalitetno pokrivanje svih biljnih dijelova, puči nisu potpuno aktivne za primjenu sistemika, brzi porast mladice i loze može se zaštititi jedino stalnom primjenom jefinijih-kontaktnih pripravaka).
Od fenofaze – početak cvatnje – do pred zatvaranje grozda (H-K) rabe se SISTEMIČNI pripravci (pojačana bujnost vinove loze traži primjenu mobilnih-sistemičnih fungicida, razdoblje cvatnje zahtijeva mir u primjeni fungicida, a sistemici primijenjeni tik u početku cvatnje pružaju sigurnu zaštitu kroz cijelu cvatnju, zaštićuju novoizrasle mladice i listiće...).
Od fenofaze zatvaranja grozda do šaranja (K-L) rabe se KONTAKTNI pripravci, osim za sivu plijesan (bakreni imaju prednost, plamenjača je manje opasna, pepelnica se može suzbiti kontaktno..).