Crveni voćni pauk (Panonychus ulmi)

Crveni voćni pauk (Panonychus ulmi)

Opis:
Na napadnutom lišću isprva se vide žućkaste točkice koje ubrzo poprimaju ljubičastocrvenkastu ili ljubičastosmedu boju, a koncentrirane su uz žile. Ove se pjege spajaju, i list se suši. Često se list deformira. Pri kasnijem napadu lišće je svjetlije, žuti i suši se, a može posmeđiti i otpasti. Zimska su jaja na rozgvi crvena, velika 0,1- 0,15 mm, te se njihove nakupine, koje su najviše koncentrirane uz pupove i koljenca, vide i prostim okom. Najviše ih ima na dvogodišnjem drvu, manje na jednogodišnjem, a najmanje na starijem drvu. Ličinke su isprva narančaste, a kasnije crvene, dok su odrasli oblici jarko crvene boje, dugi 0,3-0,4 mm. Zadržavaju se na naličju lišća u finoj paučini. Ljetna se jaja nalaze na naličju lišća uz žile, svijetlo crvene su do narančaste boje, katkada i bezbojna.


Štetnost:
Crveni voćni pauk (Panonychus ulmi) napada vinovu lozu i voćke. Osim ove vrste, lozu mogu napasti i neke druge vrste crvenih pauka. Najveće štete nastaju u vrijeme kretanja loze ako je zaraza jaka. U posljednjih tridesetak godina svuda u svijetu, pa tako i u nas, naglo je porasla pojava crvenih pauka, kako na vinovoj lozi, tako i na voćkama. Štoviše, crveni pauci nisu ranije bili uopće smatrani štetnicima vinove loze. Razloga za povećanje njihove štetnosti ima više. Jedan je upotreba insekticida širokog spectra djelovanja kao I fungicida koji pogoduju jačem razmnožavanju crvenog pauka (kaptan, tiran, ditianon, folpet, dodine) povečavanjem plodnosti I duljine života, te uništavanjem njegovih prirodnoh neprijatelja. Novi uzgojni oblici, pojačana gnojidba i vremenske prilike također su pozitivno djelovali na povećanje pojave i štetnosti crvenih pauka.

Biologija:
Voćni crveni pauk prezimi kao zimsko jaje, kojih katkada na 1 dužnom metru rozgve ima i više tisuća. U travnju započinje izlazak ličinki iz jaja, obično nekoliko dana prije kretanja vegetacije, i traje oko mjesec dana. Razvoj ličinki završava se za desetak dana, kada se pojavljuju odrasli oblici, koji nakon oplodnje odlažu ljetna jaja. Ovakav se razvojni ciklus ponavlja nekoliko puta u toku godine, jer crveni pauk u našim uvjetima ima na godinu 6-8 generacija. Toplo i suho vrijeme pogoduje razvoju ovih štetnika, pa u povoljnim godinama u polovici ili još češće na kraju ljeta maksimalno se poveća broj crvenih pauka na lozi.

Suzbijanje:
Ujednačena i pravilna gnojidba, bez pretjerane upotrebe dušika, smanjuje opasnost od voćnog crvenog pauka. Zimsko se prskanje drži potrebnim kada se na dužnom metru nađe više od 500-1000 jaja, kod nekih sorti čak 5000. U vrijeme razvoja izboja suzbijanje se drži potrebnim ako je zaraženo preko 60-70% listova, a ljeti kad je zaraženo preko 30-45% listova. Zimsko prskanje čokota sredstvima na bazi DNC je zabranjeno, dok je dozvoljena uporaba organofosfornih sredstva (u fenofazi pupa C-D). Kasnije se može upotrijebiti i neki od akaricida (u fenofazi prvih listića E). Kad je zaraza jača, zimskim jajima treba proljetno tretiranje izvršiti kada je oko 30% ličinki izašlo iz jaja, što se najčešće poklapa s početkom kretanja vegetacije (kada je duljina izboja 3-8 cm). Za to se koriste kemijski preparati tzv. akaricidi. Kasnije, u tijeku vegetacije, tretira se akaricidima ili organofosfomim insekticidima, koji također djeluju na crvene pauke, samo ako se opazi pojačani napad. Primjena organofosfornih insekticida u toku vegetacije protiv crvenog pauka ima prednost kad osim ovog treba suzbiti i neke štetne insekte.

Ne smije se češće upotrebljavati jedan te isti insekticid ili akaricid, kako se ne bi razvila rezistentnost crvenih pauka prema tim, pa i srodnim sredstvima. I neki fungicidi, koji se uzimaju protiv pepelnice, npr. KARATHANE GOLD 350 EC ili močivi sumpori (COSAVET DF i dr.), suzbijaju crvene pauke, pa je za slabije zaraze moguće primjenom ovih fungicida protiv pepelnice izbjeći potrebu za posebnim suzbijanjem crvenih pauka.