Pepeljasti grožđani moljac (Lobesia botrana)

Pepeljasti grožđani moljac (Lobesia botrana)

Opis:
Leptir je svjetlosivog tijela, 5-6 mm dug, raspon krila 11-13 mm. Prednja krila su pepeljastosiva, sa svjetlijim i tamnijim šarama, a zadnja su svjetlo-siva s tamnijom obrubom. Gusjenica je obično zelenkasta ili žućkasta, sa tamnožuto glavom i leđnim štitom. Duž leđa i bokova vide se 4 reda malih bradavica sa dlačicama. Vrlo je živa, okretna, i uznemirena baca se unazad vijugajući tijelom ili ispreda paučinastu nit i visi na njoj. Kukuljica je tamnozelenkasta, 5-7 mm duga, sa 8 kukastih čekinja na kraju trbuha. I ona jako reagira na dodir.


Štetnost:
Pepeljasti grožđani moljac zajedno sa žutim grožđani moljcem napada grožđe u našim vinogradima. Žuti je poznat od davnina, a pepeljasti se počeo javljati kao pravi štetnik tek početkom ovog stoljeća, proširio se svuda i štetnošću je daleko nadmašio prvog. Oba moljca žive na sličan način i nanose sličnu štetu. Dok je žuti moljac štetnik hladnijih i vlažnijih podneblja, pepeljasti voli toplija i sušnija, u kojima je potisnuo žutog moljca i važniji je od njega u našoj zemlji. Pepeljasti moljac je povremeni-periodički štetnik kod nas. Naglo se javlja, godinu-dvije a rjeđe tri, i naglo, sam od sebe, iščezava. Jačina napada i veličina štete zavisi od meteoroloških prilika. U pojedinim godinama i 50-70% berbe biva uništeno od ovog štetnika. Gusjenice moljca mogu se naći i u plodovima masline, kupine, maline, ribiza, gloga itd.

Biologija:
Moljac prezimljuje kao kukuljica u čistoj bijeloj čahurici, najčešće ispod kore čokota, u pukotinama pritaka i kolaca, u prostorijama gdje se grožđe prerađuje, te iste treba tijekom zime od njih očistiti. Godišnje ima 3 generacije, a izuzetno toplih godina i 4, ali one su uvijek izmješane, te se u grozdovima od proljeća do jeseni sreću obično gusjenice raznih veličina. Leptiri proljetne generacije počinju se javljati prije cvjetanja lože i njihov se let produžuje, prema godinama, i kroz tri, četiri tjedna. Ako su mnogobrojni, roje se u večernji, a rijeđe u jutarnji suton, inače miruju u lišću a uznemireni imaju krivudav, izlomljen let. Oplođene ženke polažu ljuskasta, svijetložućkasta, oko 0,6 mm velika jaja na začete grozdiće i njihove drške. Gusjenice se najprije uvlače u cvjetove i izjedaju ih. Poslije cvatnje zapredaju gnijezda obavijajući pređom bobice kojima se hrane. "Paučina" u grozdovima je prvi jasan znak prisustva štetnika i čitavi dijelovi grozda mogu biti uništeni. Za 3-4 tjedna gusjenice odrastu do 11 mm te tokom lipnja i srpnja zapredaju u raznim zaklonima svilaste bijele čahurice u kojima se pretvaraju u kukuljice i leptire ljetne generacije. Tada ženke polažu jaja naročito na bobice grozda, a gusjenice žive u njima i dok ne izrastu, unište ih nekoliko, a tada se ponovno zakukulje i daju leptire jesenje generacije. I oni polažu jaja na grozdove koji počinju dozrijevati, a gusjenice žive u bobicama ili između njih, ako je jako vlažno. Načete ili potpuno izjedene bobe pri suhom vremenu sasuše se i šteta ne mora biti velika.. Ako naiđe period kiše, stalne vlage i svježine, oštećena zrna trule, napada ih plijesan, a naročito Botrytis cinerea, i cjelokupna berba može biti za kratko vrijeme uništena. Odrasle gusjenice ujesen traže bolje zaklone, pretvaraju se u svojim čahuricama u kukuljice i iduće godine daju leptire često, već jedan dio ljetnih gusjenica odlazi na zimovanje.

Mjere suzbijanja:
Zasada se cjelokupna borba protiv ovog štetnika sastoji u suzbijanju gusjenica raznim insekticidima. Obično se preporučuje praćenje leta leptira i polaganja jaja, da bi se odredili termini tretiranja. Za dobar uspjeh najvažnije je da se glavno suzbijanje gusjenica provede u proljeće. Cilj je suzbiti prvu generaciju moljaca (prije cvatnje) kako bi umanjili opasnost od napada druge (opasnije) generacije.