Lozina grinja - uzročnik erinoze

Lozina grinja - uzročnik erinoze

Opis:
Lozina grinja Eriophyes vitis Nal. iz porodice Eriophyidae (uzročnik erinoze) slične su lozinim grinjama Phyllocoptes vitis Nal. i Epitrimerus vitis Nal. iz porodice Phyllocoptidae (uzročnik akarinoze), a razlikuju se morfološki od ostalih paučnjaka, uglavnom, po tome što imaju samo 2 para nogu. Tijelo je podijeljeno na glavo-pršnjak i zadak. Na zatku se nalaze 2 čekinje. Lozina grinja je vrlo sitna životinja (dugačka svega 0,6 mm, a široka 0,03 mm); duguljastog, crvolikog oblika i bijele je boje. Ova vrste grinja imaju jednako segmentiran zadak dok lozine grinje iz porodice Phyllocoptidae imaju jaču segmentaciju na trbušnoj strani zatka.

Štetnost:
Lozina grinja uzrokuje na donjoj, rijetko na gornjoj, strani lista loze ispočetka bjelkaste, kasnije crvenkaste ili smeđe prstenaste udubine ili šiške (erinoza). Na suprotnoj strani list je obično ispupčen. U šiškama žive grinje i sišu sok. Podražajnim djelovanjem enzima što ga one izlučuju, u šiškama nastaje poseban pleter tkiva. U starijim pjegama nema više grinja. Općenito štete nisu velike, a u slučaju jačih napada lišće povene za vrijeme vrućine i otpadne, sadržaj šećera ostaje niži, a kod dugogodišnjih jakih napada može se javiti i skraćivanje izbojaka i metlasto korijenje. Osjetljivost sorti varira.

Biologija:
Grinje su relativno slabo proučen red člankonožaca. Eriophyidae se tokom ljeta razmnožavaju polaganjem jaja partenogenetskim putem, a na jesen, kada se javljaju mužjaci, spolnim putem. Tokom ljeta daju više generacija (najviše 6). Prezimljuju pod korom loze.

Mjere suzbijanja:
Koristiti isključivo preventivnu zaštitu u fenofazi pupa, uljnim sredstvima, primjerice PRIMA EC ili DUOPAK – PRIMA EC + NEORAM WG.