Gusjenica grba korak

Gusjenica grba korak



Grba korak gusjenica je sivo-smeđe boje, vrlo slična rozgvi. Kada se umiri, zauzima takav položaj da se vrlo teško može pronaći (mimikrija). Naraste 5-6 cm. Ima tri para prsnih nogu i samo dva para trbušnih, pa hoda grbeći se po čemu je i dobila ime. Leptir je sivo-smeđe boje, raspona krila oko 5 cm. Najveće štete pravi izgrizanjem pupova koji su počeli bubriti. Tijekom vegetacije oštećuje lišće, no štete su male.

Način života:
Gusjenice prezime na čokotima. Stoga, čim otpočne bubrenje pupova¸odmah počinju činiti štete nagrizajući mlade pupove. Ubrzo završe razvoj i kukulje se. Leptir leti u svibnju. Gusjenica nove generacije oštećuju lišće, te postaju leptiri u kolovozu. Leptir odlaže jajašca iz kojih izlaze gusjenice, koje se hrane lišćem te odlaze pod koru gdje prezimljuju. Dakle, štetnik ima dvije generacije, no glavne štete pravi ona koja prezimi i nakon toga u proljeće nagriza nove pupove.

Suzbijanje:
S obzirom da se brojni insekticidi zabranjuju, preostaje nam, čim se utvrdi napad ovog štetnika upotrijebiti jedan od piretroida, SUMIALFA 5 FL, preparate na bazi klorpirifosa CALLIFOS 480 EC ili preparate na bazi klorpirifos-etila, NURELLE D. U europskim se zemljama preporučuje tretiranje sredstvima na osnovi Bacillus thurigiensis u vrijeme kada gusjenice počinju činiti štetu.

ŠARENA VINOVA PIPA

ŠARENA VINOVA PIPA


Opis:
Tijelo pipe je crno i pokriveno bakrenastim ljuskama metalnog sjaja. Duljina tijela iznosi 9-12 mm.


Štetnost:
Šarena vinova pipa je najpoznatiji štetnik vinograda i matičnjaka u obalnom pojasu. Pojavljuje se često u velikom broju na crvenicama, a i na drugim tlima. Štete nastaju izgrizanjem lišća loze, uslijed čega grožđe teško sazrije ili ostane kiselkasto.

Biologija:
Ovaj široko rasprostranjen štetnik ima slabo proučenu biologiju. Pojavom lišća loze pipe se pojavljuju u većoj mjeri i kroz čitavu vegetaciju izjedaju lišće, a najviše ljeti ili pred berbu. Pojavljuju se jednako i po danu i po noći.

Mjere suzbijanja:
S obzirom da se ova vrsta često pojavljuje u velikom broju, a osim toga tijekom vegetacije stalno se pojavljuju novi primjerci, uništavanje sakupljanjem ne daje dobre rezultate. Kemijsko tretiranje čokota na početku pojave pipa vrši se s preparatima na bazi diazinona, BEKER i klorpirifos-etila, NURELLE D. Kod duge i razvučene pojave pipa treba tretiranje ponoviti nakon 10-14 dana. Međutim, zavisno od vremena tretiranja treba paziti na izbor preparata, zbog mogućnosti prelaska insekticida u vino.

SMEĐA VINOVA PIPA

SMEĐA VINOVA PIPA

Opis:
Ova pipa ima crno tijelo pokriveno s ljuskama smeđe boje. Duljina tijela iznosi 9-11 mm.

Štetnost:
Najveće štete nastaju u proljeće kada mogu biti uništeni gotovo svi pupovi. Ovaj se štetnik može naći i tokom vegetacije, ali su štete koje nastaju izgrizanjem lišća manjeg značaja.

Biologija:
Nije u potpunosti proučena, ali je poznato da ličinke ove vrste žive na korijenu loze, a i na korijenju raznih drugih biljaka izvan vinograda.

Mjere suzbijanja:
Uništavanje ovog štetnika provodi se skupljanjem kornjaša po danu ispod postavljenih gruda zemlje ili ploča kamenja, kao i skupljanjem po noći po čokotima uz svjetiljke. Kemijsko tretiranje čokota na početku pojave pipa vrši se s preparatima na bazi diazinona, BEKER i klorpirifos-etila, NURELLE D. Kod duge i razvučene pojave pipa treba tretiranje ponoviti nakon 10-14 dana. Najbolje je tretiranje provoditi pred večer, jer tada pipe naiđu na svježe sredstvo.

PRUGASTA VINOVA PIPA

PRUGASTA VINOVA PIPA


Opis:
Kornjaši imaju crno tijelo, a pokriveni su duguljastim ljuskama bakrenaste boje koje na pokrilju čine 4 para uzdužnih širokih pruga. Kao i druge Otiorrhynchus vrste, ima sraslo pokrilje te ne leti. Dužina tijela iznosi 12,5-15 mm.

Štetnost:
Prugasta vinova pipa je najopasniji štetnik vinove loze u nekim vinogradima na crvenicama u Istri i Dalmaciji, dok se na svim tlima ne pojavljuje. Kornjaši izjedaju tek probuđene pupove loze i to najviše po noći, uslijed čega se smanjuje prinos grožđa, a kod uzastopnih jakih napada kroz dvije ili više godina loza se suši. Osim na vinovoj lozi ovaj štetnik se može naći i na lišću bresaka, maslina i crnike.

Biologija:
Slabo je proučena. Kornjaši se pojavljuju u doba pupanja loze, a s pojavom lišća nestaju. Vrijeme pojave pipa u Istri je od kraja travnja do polovine svibnja, a varira od 2-6 tjedana.

Mjere suzbijanja:
Uništavanje ovog štetnika provodi se skupljanjem kornjaša po danu ispod postavljenih gruda zemlje ili ploča kamenja, kao i skupljanjem po noći po čokotima uz svjetiljke. Kemijsko tretiranje čokota na početku pojave pipa vrši se s preparatima na bazi diazinona, BEKER i klorpirifos-etila, NURELLE D. Kod duge i razvučene pojave pipa treba tretiranje ponoviti nakon 10-14 dana. Najbolje je tretiranje provoditi pred večer, jer tada pipe naiđu na svježe sredstvo.

Pipe vinove loze

Pipe vinove loze

U nastavku obraticemo paznju na uobicajene pipe koje se javljaju u nasim vinogradima.

Lozni crvac (Lozni medić)

Lozni crvac (Lozni medić)

Lozni crvac ili lozni medić je jedna vrsta štitaste uši koja izlučuje mednu rosu. Na mednu rosu se naseljavaju gljive čadavice, a list izgleda kao da je poprašen prašinom. Ova uš tj. lozin crvac poznata je u prvom redu kao štetnik vinove loze, a javlja se i na agrumima. Raširena je u primorskim krajevima, a na kontinentalnom djelu se pojavljuje samo u staklenicima. Kao štetnik poznat je lozin crvac u Dalmaciji i primorju gdje zna u pojedinim godinama učiniti velike štete. Uglavnom se razvijaju od proljeća do jeseni, a u toplim krajevima i tokom zime.

Na vinovoj lozi nalazimo je najčešce u pazušcima lišca, na peteljkovini, pupovima i na samom groždu. Za vrijeme sisanja izlučuje uš ne samo vosak kojim joj je tijelo u večoj ili manjoj mjeri pokriveno već i obilje medne rose. Ta medna rosa prekrije često lišće i bobe grožda, na kojima se onda razviju gljive čadavice što samo povećava štetnost te uši. Interesantno je da se ta uš za vrijeme suhog i hladnog vremena zavlači u zemlju i da tu siše sokove na korijenu loze.

Lozin crvac je vrlo štetna vrsta štitastih uši koja može svojim sisanjem hranjivih sokova i izlučivanjem medne rose učiniti veliku štetu u vinogradima a naročito ako se pojavi u jačoj mjeri u doba dozrijevanja grozda. Napadnuti grozdovi ne dozriju, već grožde ostane kiselo.


Suzbijanje:
Preventiva za suzbijanje ove uši je zimsko prskanje u fenofazi C-D PRIMA EC ili DUOPAK PRIMA EC + NEORAM WG, a u toku vegetacije štitaste uši mnogo su otpornije na insekticide koji se tada smiju upotrebljavati. Ti se štetnici mogu tada suzbiti samo u stadiju ličinki koje su najosjetljivije. Dobri rezultati u prošlim sezonama u pojedinim vinogorjima postignuti su primjenom insekticida NURELLE D uz dodatak PRIMA EC ili okvašivača.

Crveni voćni pauk (Panonychus ulmi)

Crveni voćni pauk (Panonychus ulmi)

Opis:
Na napadnutom lišću isprva se vide žućkaste točkice koje ubrzo poprimaju ljubičastocrvenkastu ili ljubičastosmedu boju, a koncentrirane su uz žile. Ove se pjege spajaju, i list se suši. Često se list deformira. Pri kasnijem napadu lišće je svjetlije, žuti i suši se, a može posmeđiti i otpasti. Zimska su jaja na rozgvi crvena, velika 0,1- 0,15 mm, te se njihove nakupine, koje su najviše koncentrirane uz pupove i koljenca, vide i prostim okom. Najviše ih ima na dvogodišnjem drvu, manje na jednogodišnjem, a najmanje na starijem drvu. Ličinke su isprva narančaste, a kasnije crvene, dok su odrasli oblici jarko crvene boje, dugi 0,3-0,4 mm. Zadržavaju se na naličju lišća u finoj paučini. Ljetna se jaja nalaze na naličju lišća uz žile, svijetlo crvene su do narančaste boje, katkada i bezbojna.


Štetnost:
Crveni voćni pauk (Panonychus ulmi) napada vinovu lozu i voćke. Osim ove vrste, lozu mogu napasti i neke druge vrste crvenih pauka. Najveće štete nastaju u vrijeme kretanja loze ako je zaraza jaka. U posljednjih tridesetak godina svuda u svijetu, pa tako i u nas, naglo je porasla pojava crvenih pauka, kako na vinovoj lozi, tako i na voćkama. Štoviše, crveni pauci nisu ranije bili uopće smatrani štetnicima vinove loze. Razloga za povećanje njihove štetnosti ima više. Jedan je upotreba insekticida širokog spectra djelovanja kao I fungicida koji pogoduju jačem razmnožavanju crvenog pauka (kaptan, tiran, ditianon, folpet, dodine) povečavanjem plodnosti I duljine života, te uništavanjem njegovih prirodnoh neprijatelja. Novi uzgojni oblici, pojačana gnojidba i vremenske prilike također su pozitivno djelovali na povećanje pojave i štetnosti crvenih pauka.

Biologija:
Voćni crveni pauk prezimi kao zimsko jaje, kojih katkada na 1 dužnom metru rozgve ima i više tisuća. U travnju započinje izlazak ličinki iz jaja, obično nekoliko dana prije kretanja vegetacije, i traje oko mjesec dana. Razvoj ličinki završava se za desetak dana, kada se pojavljuju odrasli oblici, koji nakon oplodnje odlažu ljetna jaja. Ovakav se razvojni ciklus ponavlja nekoliko puta u toku godine, jer crveni pauk u našim uvjetima ima na godinu 6-8 generacija. Toplo i suho vrijeme pogoduje razvoju ovih štetnika, pa u povoljnim godinama u polovici ili još češće na kraju ljeta maksimalno se poveća broj crvenih pauka na lozi.

Suzbijanje:
Ujednačena i pravilna gnojidba, bez pretjerane upotrebe dušika, smanjuje opasnost od voćnog crvenog pauka. Zimsko se prskanje drži potrebnim kada se na dužnom metru nađe više od 500-1000 jaja, kod nekih sorti čak 5000. U vrijeme razvoja izboja suzbijanje se drži potrebnim ako je zaraženo preko 60-70% listova, a ljeti kad je zaraženo preko 30-45% listova. Zimsko prskanje čokota sredstvima na bazi DNC je zabranjeno, dok je dozvoljena uporaba organofosfornih sredstva (u fenofazi pupa C-D). Kasnije se može upotrijebiti i neki od akaricida (u fenofazi prvih listića E). Kad je zaraza jača, zimskim jajima treba proljetno tretiranje izvršiti kada je oko 30% ličinki izašlo iz jaja, što se najčešće poklapa s početkom kretanja vegetacije (kada je duljina izboja 3-8 cm). Za to se koriste kemijski preparati tzv. akaricidi. Kasnije, u tijeku vegetacije, tretira se akaricidima ili organofosfomim insekticidima, koji također djeluju na crvene pauke, samo ako se opazi pojačani napad. Primjena organofosfornih insekticida u toku vegetacije protiv crvenog pauka ima prednost kad osim ovog treba suzbiti i neke štetne insekte.

Ne smije se češće upotrebljavati jedan te isti insekticid ili akaricid, kako se ne bi razvila rezistentnost crvenih pauka prema tim, pa i srodnim sredstvima. I neki fungicidi, koji se uzimaju protiv pepelnice, npr. KARATHANE GOLD 350 EC ili močivi sumpori (COSAVET DF i dr.), suzbijaju crvene pauke, pa je za slabije zaraze moguće primjenom ovih fungicida protiv pepelnice izbjeći potrebu za posebnim suzbijanjem crvenih pauka.